CBAM izvještavanje za proizvode od čelika i aluminijuma

You are currently viewing CBAM izvještavanje za proizvode od čelika i aluminijuma

Vera Tarlać
Agencija “TQ Net Consulting”, Trg zlatnih ljiljana 29, 71000 Sarajevo
E-mail: office@tqnet-consulting.com

Sažetak.

Ovaj rad predstavlja ključne elemente izvještavanja prema CBAM regulativi Evropske unije za proizvode od čelika i aluminija.

Mehanizam za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM) je regulatorni okvir Evropske unije usmjeren na smanjenje emisija ugljičnog dioksida za određene proizvode, uključujući čelik i aluminij. Cilj CBAM-a je osigurati jednake uslove za proizvođače unutar EU, koji su već podložni strožim klimatskim propisima, i proizvođača iz trećih zemalja.

Ključni elementi CBAM izvještavanja su:

  • Obuhvat proizvoda – CBAM se primjenjuje na uvoz čelika, aluminija i drugih proizvoda s visokim ugljičnim otiskom.
  • Obaveze uvoznika – Uvoznici iz EU moraju kvartalno izvještavati o emisijama CO2 vezanim za proizvode i platiti odgovarajuću naknadu.
  • Izračun emisija – Izračun emisija uključuje direktne i indirektne emisije povezane s proizvodima isporučenim u EU.
  • Tranzicijska faza – prelazni period u kojem je obavezno samo izvještavanje, period od kojeg će početi prikupljanje CBAM certifikata.
  • Utjecaj na ekonomiju – CBAM može imati značajan finansijski i operativni utjecaj na kompanije koje izvoze u EU, što zahtijeva strateško prilagođavanje.

Izvještavanje o CBAM-u ključni je dio strategije EU za postizanje klimatske neutralnosti i smanjenje globalnih emisija. Kompanije u sektoru čelika i aluminija moraju razviti adekvatne sisteme praćenja i izvještavanja kako bi ispunile regulatorne zahtjeve i ostale konkurentne na tržištu EU.

1. Uvod

Tema klimatskih promjena jedan je od najvažnijih izazova našeg vremena. Sve je počelo 1988. godine kada je formiran IPCC (Međuvladin panel o klimatskim promjenama), gdje je prvi put procijenjen rizik od klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem. Nakon toga uslijedio je Svjetski samit u Riju 1992. godine. Te usvajanje Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC), COP 3 Protokola iz Kjota 1997. godine, COP 15 Kopenhagen 2009. godine, COP 17 Durbanske platforme 2011. godine, Doha amandman 10.01.2011.

Usvajanjem Pariškog sporazuma 2015. godine, međunarodna zajednica se obavezala da će ograničiti porast prosječne globalne temperature na ispod 2°C, s ciljem da se ona zadrži ispod 1,5°C u poređenju s predindustrijskim periodom. Kao odgovor na ove obaveze, Evropska unija je definirala klimatsku politiku kroz Evropski zeleni plan, strateški okvir čiji je cilj postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Kao rezultat Zelenog plana, EU je usvojila zakonodavni paket „Fit for 55“, koji predviđa smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. godine. Jedan od ključnih mehanizama ovog paketa je Mehanizam za prilagođavanje ugljiku na granicama (CBAM), koji ima za cilj spriječiti curenje ugljika i osigurati jednake uslove za sve proizvođače iz EU i onih iz trećih zemalja koje nemaju jednako stroge klimatske politike.

CBAM je inovativni regulatorni instrument koji postepeno uvodi obavezu izračunavanja i izvještavanja o emisijama CO₂ za određene kategorije uvezenih proizvoda, uključujući čelik i aluminij, u narednim fazama i obavezu kupovine CBAM certifikata. Ovaj rad se fokusira na analizu ključnih elemenata CBAM izvještavanja za proizvode od čelika i aluminija, te razmatra izazove i implementacije za privatne subjekte koji izvoze na tržište Evropske unije.

2. CBAM – regulatorni okvir

Mehanizam za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM) je regulatorni okvir Evropske unije čiji je cilj smanjenje emisija ugljičnog dioksida za određene proizvode, uključujući čelik i aluminij. Cilj CBAM-a je osigurati jednake uslove na tržištu između proizvođača unutar EU, koji su već podložni strožim klimatskim propisima, i proizvođača iz trećih zemalja. Uredba (EU) 2023/956 Evropskog parlamenta i Vijeća, usvojena 10. maja 2023. godine, utvrđuje Mehanizam za prilagođavanje ugljika na granicama.

Uredba CBAM-a razmatra emisije CO2, ali u mnogo manjoj mjeri od Protokola o ugljičnom otisku i GHG-u (stakleni plinovi) koji se primjenjuju u Evropskoj uniji. Stoga se emisije ugljika CBAM-a odnose na:

– Ulazni materijal unutar CBAM-a (u slučaju složenih proizvoda)

– Emisije CO2 koje nastaju proizvodnjom CBAM proizvoda na nivou industrijskog postrojenja

– Električnu energiju potrošenu za proizvodnju CBAM proizvoda

Kategorija robe koja podliježe CBAM-u definirana je listom CN kodova i Uredbom CBAM. Ovdje treba napomenuti da je za složene proizvode potrebno uzeti u obzir ulazne količine proizvoda koji spadaju pod Uredbu CBAM, čak i ako taj proizvod nije okarakteriziran kao proizvod jedne od 6 grana navedenih u Uredbi CBAM.

3. Područje primjene Uredbe o CBAM-u

U okviru Mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM), Evropska unija zahtijeva da se emisije ugljika prijavljuju i uzimaju u obzir pri uvozu proizvoda iz sektora s visokim emisijama. Harmonizirani sistem, međunarodni sistem klasifikacije trgovine, koristi se za preciznu identifikaciju robe.

Tabela ispod prikazuje neke od proizvoda koji su trenutno obuhvaćeni CBAM režimom tokom prelaznog perioda (2023–2025), zajedno s njihovim tarifnim kodovima.

4. Proračun emisija

Smanjenje emisija CO2 kompanija dio je rješenja za klimatske promjene, s ugljičnom neutralnošću kao dugoročnim ciljem. Ovo smanjuje emisije stakleničkih plinova, olakšavajući ispunjavanje obaveza prema međunarodnim sporazumima i postizanje klimatske neutralnosti u Evropi do 2050. godine. Kao privremeno rješenje, Evropska komisija je usvojila Uredbu o CBAM-u, Uredbu o implementaciji CBAM-a i definirala format za dostavljanje podataka o emisijama CO2 u registar CBAM-a.

Emisije CO2 se izračunavaju ili procjenjuju korištenjem podataka o aktivnostima (kao što je količina utrošenog goriva) i relevantnih faktora emisije i konverzije (npr. kalorijske vrijednosti). Ovi faktori omogućavaju kompanijama da izračunaju emisije CO2 iz niza aktivnosti, uključujući potrošnju energije, odlaganje i recikliranje otpada, te transportne aktivnosti povezane s proizvodnjom.

Proračun emisija CO2 uključuje tri kategorije:

  • Direktne emisije CO2: emisije CO2 koje nastaju proizvodnjom dotičnog proizvoda pod kontrolom kompanije,
  • Indirektne emisije CO2: emisije iz proizvodnje kupljene energije koju koristi kompanija (električna energija, toplota ili para),
  • Ostale indirektne emisije CO2: emisije iz poslovnih putovanja zaposlenih, transporta proizvoda i materijala, otpada koji generira organizacija itd.

Emisije CO2 su definirane kao emisije Obima 1, Obima 2 i Obima 3.

Emisije prijavljene u Opsegu 1 su:

  • Direktne emisije iz stacionarnih izvora energije
  • Direktne emisije iz mobilnih izvora energije
  • Direktne emisije iz proizvodnih procesa

Opseg 2 uključuje indirektne emisije CO2 koje se javljaju izvan lokacija kompanije i povezane su s kupovinom i potrošnjom električne energije, toplotne ili rashladne energije:

  • Indirektne emisije CO2 usljed potrošnje električne energije iz mreže
  • Indirektne emisije CO2 usljed potrošnje toplotne i rashladne energije iz vanjskog izvora

Opseg 3 Emisije CO2 nastaju iz izvora u vlasništvu ili pod kontrolom drugih subjekata. Najznačajnije emisije CO2 povezane su s ulaznim i izlaznim tokovima materijala koji se koriste u proizvodnji:

  • Materijali koji se koriste za proizvodnju (porijeklo materijala)
  • Količina gotovog proizvoda plasiranog na tržište EU
  • Količina otpadnih materijala

4.1 Direktne emisije CO2 – Scope 1

Pri izračunavanju faktora emisije CO2 za fosilna goriva (derivate nafte), pored direktnih emisija sagorijevanja, dodaju se i emisije koje nastaju u procesu proizvodnje na naftnim poljima, tokom transporta do rafinerija, tokom prerade nafte u rafinerijama i usljed transporta derivata nafte do mjesta potrošnje.

Određivanje faktora emisije CO2 prikazano je na primjeru dizel goriva. Prosječna kalorijska vrijednost dizel goriva iznosi 42,71 MJ/kg [2], a faktori emisije usljed sagorijevanja dizela u cestovnom transportu iznose 74,1 kg/GJ za CO2.

Direktne emisije CO2 od sagorijevanja gasovitih fosilnih goriva (prirodni plin i komprimirani prirodni plin) povećavaju se zbog emisija tokom transporta i distribucije prirodnog plina do mjesta potrošnje.

Određivanje faktora emisije CO2 prikazano je na primjeru prirodnog plina koji se koristi u stacionarnim izvorima energije. Prosječna kalorijska vrijednost prirodnog plina iznosi 34,60 MJ/kg, a faktori emisije za sagorijevanje prirodnog plina iznose 56,1 kg/GJ za CO2.

Specifične ugrađene direktne emisije (SEE direktne) odnose se na emisije CO2 koje se direktno emitiraju iz proizvodnog procesa određenog proizvoda. Ovaj termin obuhvata emisije CO2 koje su direktno povezane sa specifičnim fazama proizvodnog procesa.

Izračun SEE (direktne) obično uključuje sljedeće korake:

– Identifikacija direktnih izvora emisije:

  • Sagorijevanje goriva za energiju ili grijanje u tvornici,
  • Emisije iz procesa hemijske prerade,
  • Emisije tokom transporta unutar postrojenja.

– Prikupljanje podataka o potrošnji energije i goriva za svaki izvor emisije CO2:

  • Količine potrošenog goriva ili energije,
  • Vrste korištenih goriva (npr. prirodni plin, ugalj, nafta).

– Za izračunavanje emisija primjenjuju se odgovarajući faktori emisije, koji predstavljaju količinu emisija po jedinici goriva (npr. kg CO2 po litri nafte ili kubnom metru plina). Ovi faktori mogu biti specifični za vrstu goriva ili proces, a često ih daju međunarodne agencije poput IPCC-a (Međuvladin panel o klimatskim promjenama) ili nacionalni ekološki standardi.

4.2. Indirektne emisije– Scope 2

Ova kategorija obuhvata određivanje faktora emisije za potrošnju električne energije u određenoj zemlji. Potrošena električna energija se uglavnom proizvodi u Srbiji/Bosni i Hercegovini, a u manjoj mjeri uvozi. Strukturu proizvodnje električne energije čine elektrane na obnovljive izvore energije (hidroelektrane, u novije vrijeme i fotonaponske solarne elektrane), termoelektrane (ugalj, u novije vrijeme prirodni gas). S druge strane, uvoz električne energije se obezbjeđuje iz uvoza.

U Srbiji je na snazi ​​Uredba o faktorima konverzije finalne energije u primarnu energiju i faktorima emisije ugljen-dioksida („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 111/2021 i 6/2023), iz koje se vidi da je faktor emisije za električnu energiju koju isporučuju organizacije iz sistema Elektroprivrede Srbije 1,099.

Za ostale zemlje u EU i izvan EU, prikazan je u tabeli u bazama podataka koje preporučuje Evropska komisija.

4.3 Emisije CO2 nastaju iz izvora pod kontrolom drugih subjekata – Scope 3

Ove emisije CO2 povezane su s materijalima ugrađenim u proizvode stavljene na tržište EU, takozvanim prekursorima.

Emisije iz područja 3 pokrivaju širok raspon aktivnosti, uglavnom uključujući emisije iz lanca snabdijevanja. Da bi se izračunale emisije CO2, potrebno je imati podatke o:

  • sirovinama, nazivu i lokaciji proizvođača,
  • otpadnom materijalu od gore navedenih sirovina,
  • proizvodima isporučenim s ugrađenim materijalima na tržište EU.

Ove emisije su često najsloženije za mjerenje, ali mogu predstavljati najveći dio ukupnih emisija kompanije. Faktori utjecaja za direktne i indirektne emisije ugrađene u prekursore mogu se pronaći u bazama podataka koje preporučuje Evropska unija.

Metodologija za izračunavanje faktora emisije CO2 specifična je za svaku kategoriju.

Ukupne emisije CO2 svode se na ekvivalentne emisije ugljičnog dioksida (CO2 eq). I kao takve se prikazuju u izvještaju.

Svaki izvoznik u EU koji je izvezao CBAM robu tokom datog kvartala kalendarske godine, mora podnijeti CBAM izvještaj za taj kvartal koji sadrži informacije o:

  1. ukupnoj količini izvezene CBAM robe,
  2. stvarnim ukupnim direktnim i indirektnim emisijama sadržanim u robi, i
  3. cijeni ugljika koja je već plaćena u zemlji proizvodnje za emisije sadržane u uvezenoj robi, uzimajući u obzir sve dostupne rabate ili druge oblike kompenzacije..

5. Prelazna faza

Prelazni period CBAM ima prelazni period koji počinje 1. oktobra 2023. i traje do 31. decembra 2025. godine, čija je svrha prikupljanje podataka za fino podešavanje dizajna CBAM-a s ciljem njegove konačne faze implementacije od 2026. godine.

Cilj prelaznog perioda je da posluži kao pilot i period učenja za sve zainteresovane strane (uvoznike, proizvođače i nadležne organe) i da prikupi korisne informacije o ugrađenim emisijama kako bi se usavršila metodologija za konačni period implementacije. Tokom prelaznog perioda, obaveze izvoznika u zemlje EU bit će ograničene samo na izvještavanje, bez plaćanja ikakvog finansijskog prilagođavanja i bez potrebe za verifikacijom izvještaja od strane akreditovanog verifikatora.

U maju 2025. godine, Evropska komisija je usvojila takozvani Omnibus I, koji donosi određeno pojednostavljenje mehanizma.

Novine se odnose na:

  • Novi prag od 50 tona: Izuzeće za ~90% uvoznika po broju — ali i dalje pokrivajući 99% emisija.
  • Novi rok za usklađivanje: Finansijska faza se pomjera na 2027. godinu, što kompanijama daje dodatno vrijeme za pripremu.
  • Pametnije izvještavanje i niže kazne: Fleksibilne kvartalne obaveze (smanjenje pokrivenosti sa 80% na 50%) i veća jasnoća u pogledu kazni.
  • Priznavanje poreza na ugljik plaćenih izvan EU: Pripisivanje troškova ugljika koji su već plaćeni u inostranstvu, podstičući širu saradnju u oblasti klime.

Iako je prijedlog usvojen na tehničkom nivou, još nije stupio na snagu, jer je formalni postupak usklađivanja s Evropskim parlamentom u toku. Konačno usvajanje i objavljivanje očekuju se u narednim mjesecima.

6. Zaključak

CBAM je jedan od ključnih instrumenata klimatske politike Evropske unije, s efektima koji daleko prevazilaze granice Unije. Za zemlje koje nisu članice EU, posebno one s razvijenom industrijom čelika i aluminija, ovaj mehanizam donosi značajne izazove, ali i prilike.

Izazovi se ogledaju u povećanim troškovima izvoza, potrebi za tačnim i provjerenim podacima o emisijama, kao i potencijalnom gubitku pristupa evropskom tržištu. Međutim, istovremeno, CBAM može poslužiti kao katalizator za strukturne reforme, ubrzanu dekarbonizaciju i prelazak na zelenije tehnologije.

Zemlje koje na vrijeme prepoznaju važnost ovog regulatornog okvira i investiraju u kapacitete za praćenje i izvještavanje o emisijama mogu ne samo održati svoju konkurentnost, već i pozicionirati svoju industriju kao pouzdanog partnera za evropske kompanije. U tom kontekstu, CBAM nije samo mehanizam za zaštitu klimatske politike EU, već i poziv na transformaciju za sve aktere u međunarodnoj trgovini.

Reference

[1]           Regulation (EU) 2023/956 of the European Parliament and of the Council of May 10, 2023 on the establishment of a carbon border adjustment mechanism. Available at: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/956/oj?locale=hr
[2]           Commission Implementing Regulation (EU) 2023/1773 of 17 August 2023 laying down rules for the application of Regulation (EU) 2023/956 of the European Parliament and of the Council with regard to reporting obligations for the purposes of the carbon adjustment mechanism at borders during the transition period. Available at: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2023/1773/oj?locale=hr
[3]           Full EU legislation is available at: https://eurlex.europa.eu/homepage.html?locale=hr
[4]           CBAM Implementation Guidelines for Importers of Goods into the EU
Available at: https://taxation-customs.ec.europa.eu/document/download/bc15e68d-566d-4419-88ec-b8f5c6823eb2_hr?filename=TAXUD-2023-01189-01-00-HR-TRA-00.pdf&utm_source=chatgpt.com