CBAM – Dileme i pitanja izvoznika u EU

You are currently viewing CBAM – Dileme i pitanja izvoznika u EU

Obzirom da je na prostorima Balkana svim malim i srednjim preduzećima prilčna nepoznanica izvještavanje bilo koga izvan državnih institucija, velika je dilema oko CBAM izvještavanja. Stoga smo izdvojili neka osnovna pitanja na koja smo dali odgovor što jasnije.


Šta znači pojam prelazni CBAM period?

Tranzicioni period CBAM ima prelazni period koji počinje 1. oktobra 2023. i traje do 31. decembra 2025. godine, čija je svrha prikupljanje podataka za fino podešavanje forme CBAM-a s obzirom na njegovu definitivnu fazu primene od 2026. godine.

Cilj prelaznog perioda je da posluži kao pilot period i period učenja za sve zainteresovane strane (uvoznike, proizvođače i organe vlasti) i da prikupi korisne informacije o ugrađenim emisijama kako bi se precizirala metodologija za konačni period primene. Tokom prelaznog perioda, obaveze izvoznika u zemlje EU biće ograničene samo na izveštavanje, bez plaćanja bilo kakvog finansijskog usklađivanja i bez neophodnosti verifikacije izveštaja od strane akreditovanog verifikatora.

Svaki izvoznik u EU, koji je izvezao CBAM robu tokom datog kvartala kalendarske godine, mora za taj kvartal da dostavi CBAM izveštaj koji sadrži informacije o: 1. ukupno izvezenoj količini CBAM robe, 2. stvarnim ukupnim direktnim i indirektnim emisijama ugrađenim u robu, i 3. ceni ugljenika koja je već plaćena u zemlji proizvodnje za ugrađene emisije u uvezenoj robi,  uzimajući u obzir svaki rabat ili drugi oblik kompenzacije koji je na raspolaganju.

Prvi tromesečni izveštaj, koji pokriva kvartal koji se završava 30.09.2024 , podnosi se najkasnije do 31. 10.2024.

Kada konačni CBAM sistem stupi na snagu 1. januara 2026. godine, uvoznici će svake godine morati da prijave količinu robe uvezene u EU u prethodnoj godini i u njima ugrađene emisije. Zatim , moraće da predaju odgovarajući broj CBAM sertifikata. Cena sertifikata će biti izračunata u zavisnosti od prosečne nedeljne aukcijske cene EU ETS dozvola izražene u €/toni emitovanog CO2.

 

Ko je obavezan za primjenu CBAM direktive?

CBAM Uredba (2023/956) odnosi se na određenu robu koja se proizvodi u sledećim industrijskim sektorima:

  • gvožđe/čelik,
  • cement,
  • aluminijum,
  • veštačka đubriva,
  • električna energija i  
  • vodonik.

Obuhvat kategorija roba koje podležu CBAM-u, definisan je listom CN kodova u Prilogu I CBAM Uredbe (ANNEX I: List of goods and greenhouse gases).

Obavezni za primenu CBAM regulative su:

Obveznici CBAM Regulative su:

  1. svi proizvođači roba koje su definisane listom CN kodova u Prilogu I CBAM Uredbe i koji istovremeno izvoze u Evropsku uniju (EU),  
  2. svi proizvođači roba koje su definisane listom CN kodova u Prilogu I CBAM Uredbe, koje služe kao prekursor za ugradnju u drugi CBAM proizvod, koji se zatim izvozi u EU,
  3. svi proizvođači roba koje su definisane listom CN kodova u Prilogu I CBAM Uredbe, koji svoju robu prodaju trgovicima, a koji je zatim izvoze u EU,
  4. Uvoznik u EU, koji je najčešće ovlašćeni CBAM deklarant (izveštajni deklarant)
 

Kako se može znati da li roba podleže CBAM Regulativi?

Operater prvo treba da utvrdi koja roba proizvedena na njegovom postrojenju spada u delokrug CBAM Uredbe. U tu svrhu, trebalo bi:

  • Sastaviti listu svih roba i prekursora, kako proizvedenih u sopstvenom postrojenju, tako i prekursora dobijenih izvan postrojenja.
  • Proveriti i uporediti kompletan asortiman proizvedene robe sa specifikacijama proizvoda datim u Prilogu I CBAM Uredbe.
  • Iz ovog poređenja utvrditi koje od navedenih roba proizvedenih u postrojenju spadaju u delokrug CBAM.

 

Ko je operator postojenja i koja je njegova uloga?

Operater postrojenja koji proizvodi CBAM robu izvan EU je važan za funkcionisanje CBAM-a, jer on ima direktan pristup informacijama o emisijama iz postrojenja, pa je neposredno odgovoran za monitoring i izveštavanje o ugrađenim emisijama u robu koju proizvode i izvoze u EU;

 

Šta je izveštajni period?

Izveštajni period je period za određivanje ugrađenih emisija i ovaj period nije isti za operatere postrojenja i za uvoznika.

  • Za operatera postrojenja – podrazumevani period izveštavanja je 12 meseci da bi se prikupili reprezentativni podaci koji odražavaju rad postrojenja na godišnjem nivou. To može da bude:
  1. a) kalendarska godina, što je i podrazumevana opcija;
  2. b) fiskalna godina, ukoliko su podaci za fiskalnu godinu precizniji ili da bi se izbegli nerazumni troškovi.

Kao alternativu, operater postrojenja za izveštajni period može da uzme poslednja tri meseca, ukoliko je postrojenje u okviru kvalifikovanog MRV (Monitoring, Reporting, Verification) sistema i period izveštavanja se poklapa sa zahtevima tog MRV sistema.

Napominjem da se period od dvanaest meseci smatra reprezentativnim jer odražava sezonske varijacije u radu postrojenja, kao i sve periode prekida procesa koji su rezultat planiranih godišnjih prekida rada (npr. radi održavanja, kolektivni godišnji odmor i sl) i pokretanja.

  • Za uvoznika – tokom tranzicionog perioda, izveštajni period za uvoznike (reporting declarants) je kvartalno.

Kvartalni izveštaj treba da sumira ugrađene emisije u robe uvezene tokom prethodnog kvartala kalendarske godine, razdvajajući direktne i indirektne emisije, kao i sve cene ugljenika koje treba da budu van EU.

Za odlučivanje kog datuma je roba uvezena, relevantno je „puštanje na tržište“ (tj. carinjenje od strane carinskih organa). Ovo će biti najčešći slučaj, osim kada je već uspostavljen odgovarajući MRV sistem.

 

Šta su direktne i indirektne ugrađene emisije?

  • Direktne emisije uključuju emisije iz sagorevanja tokom proizvodnog procesa ali i emisije proizvedene tokom proizvodnje toplotne energije koja se troši u postrojenju, u slučaju da postrojenje dobija toplotu iz susednih instalacija ili iz mreže daljinskog grejanja.

Direktne ugrađene emisije proizvedene robe se izračunavaju iz direktnih pripisanih emisija proizvodnog procesa dodavanjem ugrađenih emisija bilo kojeg relevantnog prekursora materijala koji se koristi u ovom proizvodnom procesu.

Specifične direktne ugrađene emisije su direktne ugrađene emisije proizvedene robe, podeljene sa nivoom aktivnosti proizvodnog procesa. Rezultat je izražen kao tona CO2e po toni proizvoda.

Nivo aktivnosti je ukupna količina robe proizvedena u proizvodnom procesu koja ispunjava određenu specifikaciju CN proizvoda za tu robu, izražena u tonama ili MWh za električnu energiju. U svrhu utvrđivanja nivoa aktivnosti proizvodnog procesa, sabiraju se količine sve robe pod svim CN oznakama koje predstavljaju „agregiranu kategoriju robe“.  

  • Indirektne emisije uključuju emisije koje se odnose na električnu energiju potrošenu u postrojenju. Ako instalacija sama proizvodi električnu energiju, goriva potrošena u proizvodnji električne energije računaju se kao direktne emisije instalacije. Ali proizvodnja električne energije se smatra zasebnim proizvodnim procesom, tj. te direktne emisije se ne pripisuju direktnim pripisanim emisijama bilo koje robe proizvedene u ovoj instalaciji.

Indirektne pripisane emisije su indirektne emisije koje se pripisuju relevantnom proizvodnom procesu koji proizvodi robu na postrojenju.

Beograd, 08.09.2024
Mara Bokić Savić, Senior konsultant BPM