Plan proizvodnje postoji, zašto se ne raelizuje?

You are currently viewing Plan proizvodnje postoji, zašto se ne raelizuje?

Uvod

Planiranje realizacije je ključni element u svim oblastima delovanja. Ako savremena metodologija upravljanja poslovno-proizvodnim sistemom zahteva planiranje kao polaznu tačku za uspeh i stalna poboljšanja, ne treba dovoditi u pitanje potrebu preciznog planiranja kako bi se dostigli planirani rezultati.

U ovom blogu opisan je pristup planiranju realizacije proizvoda, od zahteva kupca do konačne isporuke, kako bi se na najbolji način iskoristili instalirani kapaciteti. Naglasak je na potrebi operativnog planiranja i izveštavanja o dostignućima u odnosu na plan.

Takođe su predstavljeni osnovni problemi u procesu planiranja i realizacije plana, kao i moguća rešenja.

Postavka procesa planiranja

Proces operativnog planiranja retko je prepoznat kao proces podrške procesima realizacije proizvoda ili usluga – core business-u kompanije. Ako i jeste identifikovan, tada je u funkciji drugih procesa, pa često imamo zasebno plan prodaje, plan nabavke, plan dodatnog obrazovanja… Svi ti „nezavisni“ planovi imaju samo jedan cilj – da se realizuju zahtevi kupaca i korisnika za proizvod sa zahtevanim kvalitetom u dogovorenim rokovima.

Proces operativnog planiranja je kompleksan proces i od njega se očekuje usklađivanje operativnog rada u svim procesima, kako proizvodnje tako i procesa podrške.

Plan narudžbi, koji se formira u procesu prodaje, direktno utiče na plan proizvodnje, plan nabavke, plan održavanja, plan dodatne edukacije… Dalje se plan proizvodnje, koji obično nastaje u operativnoj pripremi i na osnovu kojeg se izdaju radni nalozi, delegira na plan realizacije radnih naloga, nedeljni termin-plan, dnevni plan itd.

Osim neprepoznavanja procesa planiranja, ostali tipični problemi u metalnoj industriji su:

  • Plan postoji, ali se ne poštuje
  • Previše „hitnih“ naloga → haos
  • Usko grlo nije definisano
  • Nema realnih vremenskih normi

Nema jasno definisane veze između prodaje i proizvodnje

Šta je operativni plan proizvodnje?

Operativni plan proizvodnje u metalnom sektoru je ključni alat za svakodnevno upravljanje proizvodnjom – on prevodi strategiju i narudžbe kupca u konkretne aktivnosti na nivou proizvodnog pogona. To je kratkoročni plan (dnevni / nedeljni / mesečni) koji definiše:

  • šta se proizvodi
  • kada se proizvodi
  • na kojim mašinama i opremi
  • ko je odgovoran
  • kojim redosledom

Osnovni elementi operativnog plana

1. Plan narudžbina (ulaz)

Dolazi iz prodaje / ERP-a, a obično sadrži:

  • Kupca
  • Projekat / radni nalog
  • Rok isporuke
  • Količinu

2. Tehnološki proces za proizvod

  • Operacije (sečenje, savijanje, zavarivanje, obrada, montaža)
  • Vreme po operaciji (normativ)
  • Potrebne mašine

3. Kapaciteti

Ovde često nastaje usko grlo jer nije precizno definisano:

  • Dostupne mašine / oprema
  • Broj radnika po smeni
  • Efektivno radno vreme

4. Terminiranje (Scheduling)

Ključno pitanje je prioritet lansiranja pripremljenih radnih naloga, tj. koji nalog ide prvi u proizvodnju.

Najčešće metode su:

  • Po redosledu dolaska (FIFO – First Input First Output)
  • Prioritet kupca
  • Najkraće vreme obrade (SPT – Shortest Processing Time)
  • Kritični rok (EDD – Earliest Due Date)

5. Sedmični / dnevni plan proizvodnje

Ovaj plan je koncipiran tako da prati radne naloge po operacijama i kapacitetima. Nakon završetka na jednoj operaciji, poslovođa signalizira da je ta operacija slobodna za sledeći radni nalog, kao što je prikazano u Tabeli 1.

Tabela 1. Dnevni plan proizvodnje
Tabela 1. Dnevni plan proizvodnje
Radni nalog Operacija Mašina Početak Kraj Operater Status
RN-101 Sečenje Laser 1 08:00 10:30 S1 🟢
RN-102 Savijanje Presa 2 09:00 11:00 P1 🟡
RN-103 Zavarivanje Aparat za
zavarivanje 3
10:00 14:00 Z3 🔴
RN-... ... ... ... ... ... ...
🟢 = u planu    🟡 = blago kašnjenje    🔴 = ozbiljno kašnjenje

Lean pristup operativnom planiranju u optimizaciji procesa proizvodnje

Kod optimizacije procesa proizvodnje koristi se Lean pristup operativnom planiranju kroz:

  • Vizuelno upravljanje, gde se koristi tabla proizvodnje (whiteboard) – Kanban metodologija, ili svi učesnici u procesu vizuelno prate napredak proizvodnje kroz ERP.
  • Upravljanje uskim grlom (TOC), kada se identifikuje koja operacija najviše „koči“ proces proizvodnje. U ovom slučaju ova operacija se planira prva, a sve ostale se prilagođavaju prema njoj.
  • Praćenje odstupanja (realno vreme / planirano vreme), pri čemu realno vreme odstupa (+) ili (–) u odnosu na planirano.
  • Dnevni sastanak (15 min) operativnog menadžmenta (poslovođa, tehnolog, planer…), obično na početku dana, sa pitanjima:
    • Šta kasni?
    • Gde je problem?
    • Šta je plan danas?

Ključni indikatori procesa (KPI) za planiranje i realizaciju proizvodnje

Za svaki proces neophodno je definisati koji su ključni pokazatelji da je proces pod kontrolom i da daje rezultate. Za ozbiljan poslovni sistem, prilikom operativnog planiranja postavljaju se KPI kroz:

  • OTD (On Time Delivery) %
  • Iskorišćenje mašina (%)
  • OEE (za napredno planiranje)
  • Prosečno kašnjenje (dani / sati)
  • WIP (Work In Progress)
  • Top 5 problema (Pareto)

Evidencija i praćenje KPI u procesu planiranja ključni su za sagledavanje efikasnosti procesa planiranja, ali i procesa realizacije.

Ukoliko je pokazatelj OTD na visokom nivou (>95%), to predstavlja dobro operativno planiranje sa manjim potrebama za poboljšanjima.
Ako je OTD >67%, postoji potreba za optimizacijom procesa, dok OTD <67% ukazuje na potrebu za ponovnim mapiranjem procesa.

Ovo rangiranje je okvirno i dato je kao primer, a svaka kompanija može samostalno da definiše rangiranje postavljenih KPI, kao i mere za poboljšanja.

Praćenje KPI na mesečnom i godišnjem nivou

Za praćenje KPI procesa planiranja nikako nije dovoljno postaviti samo dnevnu i sedmičnu tabelu za planiranje proizvodnje, već se praćenje proizvodnje treba posmatrati i na godišnjem i mesečnom nivou (Tabela 2), kako bi se dobili odgovori na pitanja:

  • Koliko je isporuka bilo planirano mesečno, a koliko godišnje?
  • Koliki je prosečan broj dana kašnjenja godišnje?
  • Koliki su realni prosečni finansijski gubici na mesečnom i godišnjem nivou?
  • Koji su najveći uzroci kašnjenja?
  • Koliko radnih naloga i projekata se trenutno nalazi u proizvodnji, a koliko je planirano?
  • Koliko je tokom prošlog meseca po operacijama evidentirano: preopterećenje, prazan hod, kašnjenja?

Odgovori na ova pitanja ukazuju na efikasnost procesa planiranja, ali i na efikasnost procesa održavanja, kadrovskih poslova, tehničke pripreme proizvodnje i slično.

Ovakav pristup doprinosi definisanju prioriteta i sprečava haos u proizvodnji.

Tabela 2. pristup i sadržaj sedmičnom i mesečnom planu
Tabela 2. pristup i sadržaj sedmičnom i mesečnom planu
Nedjeljni plan Mesečni plan
Operativni (dnevni rad) Taktički (pregled)
Detaljan Agregiran
Fokus: mašine i ljudi Fokus: rokovi i kapacitet
Menja se svaki dan Menja se 1x nedeljno

Ukoliko se menadžment ne bavi evidencijom i ocenjivanjem KPI, tada imamo greške koje značajno utiču na razvoj kompanije i povećanje obima posla:

  • Plan postoji samo na papiru
  • Nema veze između mesečnog i nedeljnog plana
  • Svi nalozi su „hitni“
  • Nema realnih sati → plan je netačan
  • Nema praćenja realizacije

Zaključak

Proizvodnja u metalnom sektoru veoma je zavisna od procesa planiranja, bez obzira na to da li se radi o serijskoj ili pojedinačnoj proizvodnji. U svakom slučaju, od strane kupca postavljaju se zahtevi za kvalitet i rokove isporuke, tako da pristup realizaciji nije moguć bez operativnog plana.

Proces operativnog planiranja u velikoj meri zavisi od tipa proizvodnje, same prirode proizvoda, načina obezbeđenja osnovnog i pomoćnog materijala, poluproizvoda, outsource operacija i slično.

Ipak, svaki proces planiranja podrazumeva izradu operativnog plana na više nivoa planiranja i za različite vremenske rokove samog plana. Dok se godišnji, kvartalni, pa i mesečni plan uglavnom odnose na proizvode, količine i rokove, sedmični ili dnevni operativni plan odnosi se na radne naloge, operacije i kapacitete proizvodnje.

Sam proces planiranja ne može biti ni efikasan ni efektivan ukoliko se ne postave ključni indikatori procesa (KPI) koji se kontinuirano prate i na osnovu kojih se donose mere za poboljšanje.