Blog

Kultura kvaliteta i bezbjednosti hrane je u srži svakog prehrambenog poslovanja i odražava ponašanje, postupke i vrijednosti koje pokazuju svi zaposleni. Ona obuhvata ono što poslovanje jeste, njegove temeljne vrijednosti i prakse i ono što posjeduje, uključujući resurse koje koristi i kako se primjenjuju, a sve to doprinosi proizvodnji bezbjedne hrane, zahtijevanog kvaliteta. Odgovarajuća kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane poboljšava bezbjednost hrane povećanjem svijesti i poboljšanjem ponašanja zaposlenih u prehrambenim organizacijama.

Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane nije nova, jer svako poslovanje ima postojeću kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane.

U toku 2021. godine prehrambenim organizacijama je nametnuta zakonska obaveza da uspostave, održavaju i dostave dokaze o odgovarajućoj kulturi bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta.

Globalna inicijativa za bezbjednost hrane (GFSI) je uvela kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane kao zahtjeve standarda (BRCGS, IFS, FSSC 22000, GLOBALG.A.P…)

GFSI je definisao kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane kao “zajedničke vrijednosti, uvjerenja i norme koje utiču na način razmišljanja i ponašanja prema bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta, u cijeloj organizaciji”.

1. Šta podrazumijevamo pod kulturom bezbjednosti i kvaliteta hrane

Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane u nekoj organizaciji predstavlja način na koji svi, bez obzira na ulogu ili odgovornost, razmišljaju i djeluju u svom svakodnevnom poslu kako bi osigurali da je hrana koju proizvode sigurna i da je zahtijevanog kvaliteta. Odnosi se na zajedničke vrijednosti, uvjerenja i standarde, što utiče na način razmišljanja i ponašanje prema bezbjednosti i kvalitetu hrane.

Uspješna promjena kulture je više od same implementacije procesa ili procedure; potrebna je posvećenost, angažman i djelovanje i odozgo prema dole i odozdo prema gore – i njihova efikasna integracija.

Zamislite kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane kao timski rad. Svi trebaju raditi zajedno kako bi hrana bila sigurna i zahtijevanog kvaliteta. To znači znati šta može poći po zlu, razgovarati jedni s drugima i osigurati da se svi osjećaju ugodno prilikom isticanja problema.

Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane su vrijednosti organizacije u pogledu bezbjednosti i kvaliteta hrane. Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane u preduzeću predstavlja način na koji svi, uključujući vlasnike, menadžere i zaposlene, razmišljaju i djeluju u svom svakodnevnom poslu kako bi osigurali da je hrana koju proizvode bezbjedna i zahtijevanog kvaliteta. Ako zaista stvorite kulturu kvaliteta i bezbjednosti hrane, ove misli i ponašanja će se održati tokom vremena, umjesto da budu “program mjeseca” ili fokus ove godine.

2. Zašto je snažna kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane važna za organizaciju

Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane od ključne je važnosti jer direktno utiče na zdravlje potrošača, ugled prehrambene industrije i usaglašenost s propisima:

• Zaštita zdravlja potrošača

Primjenom strogih sigurnosnih mjera i protokola tokom cijelog procesa proizvodnje i distribucije hrane, organizacije mogu smanjiti rizik od kontaminacije i osigurati da su proizvodi koji stižu dopotrošača očekivanog kvaliteta i sigurni za konzumaciju.

• Usaglašenost s propisima

Pridržavanje standarda i propisa o sigurnosti hranenije samo zakonska obaveza, već i ključni aspekt osiguranja kvaliteta i bezbjednosti prehrambenih proizvoda.

• Usaglašenost sa standardima

Organizacije slijede okvir Globalne inicijative za sigurnost hrane (GFSI)za uspostavljanje postojećih standarda i programa bezbjednosti i kvaliteta hrane, stvarajući zajedničko razumijevanje sigurnosnih očekivanja u cijelom lancu snabdijevanja. Ova inicijativa odigrala je ključnu ulogu u promovisanju dosljednosti, transparentnosti i kontinuiranog poboljšanjapraksi bezbjednosti i kvaliteta hrane u svijetu.

• Povjerenje i ugled potrošača

Organizacije koje daju prioritet i ulažu u prakse bezbjednosti i kvaliteta hrane pokazuju svoju predanost isporuci visokokvalitetnih i sigurnih proizvoda potrošačima. To zauzvrat gradi lojalnost marki i pozitivan ugled, jer je vjerovatnije da će potrošači odabrati proizvode organizacije s dokazanom istorijom davanja prioriteta bezbjednosti i kvalitetu hrane u cijelom svom poslovanju.

• Ublažavanje rizika i uštede troškova

Sprječavanjem incidenata koji bi mogli dovesti do financijskih gubitaka, poput povlačenja proizvodaiz prodaje, organizacije mogu efikasnije raspodijeliti resurse i održati kontinuitet poslovanja.

Ulaganje u snažnu kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane stoga je strateška poslovna odluka koja štiti od potencijalne štete za ugled i poboljšava ukupnu operativnu efikasnost iodrživost.

• Pristup globalnom tržištu

Snažna kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane također osigurava da proizvodi zadovoljavaju potrebne standarde za izvoz, omogućujući organizacijama pristup i konkurentnost na međunarodnim tržištima. Ova predanost najboljim globalnim praksama ne samo da otvara vrata novim prilikama, već i pozicionira organizacije kao pouzdane i odgovorne igrače u globalnom lancu snabdijevanja hranom.

3. GFSI okvir za procjenu kulture bezbjednosti i kvaliteta hrane

3.1 Vizija i misija

• Poslovna struktura, vrijednosti i svrha

Viziju i misiju određuje viši menadžment te na taj način izražavaju temeljne vrijednosti organizacije koje nadilaze sve aspekte poslovanja i oblikuju kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane.

• Postavljanje smjera i očekivanja

Određivanje smjera zahtijeva predano razmišljanje i planiranje kako bi se identifikovao jedan jasan put do uspjeha. To definiše jasnu viziju, zajedničku i ugrađenu u cijelu organizaciju koju razumiju svi. Također zahtijeva jasno razumijevanje kako izgleda uspjeh, zajedno s dugoročnim i kratkoročnim prekretnicama. Uspješno određivanje smjera uključuje redovne sastanke praćenja kako bi se razvio smjer i osigurala stabilnost i održivost.

• Liderstvo i poruka

Liderstvo postavlja smjer i ton za kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane kompanije na načine koji podržavaju, usklađuju i doprinose njenoj ukupnoj viziji i misiji. Lideri preduzeća, od sjedišta do lokalnog nivoa, zajedno s vlasnicima preduzeća, mogu imati dubok uticaj na organizacijsku kulturu.

• Poruke

Efikasne poruke su ključne za uspjeh komunikacije očekivanja kompanije u vezi sa sigurnošću hrane. Takve poruke trebaju biti dosljedne i jasne svim članovima osoblja, kako bi razumjeli i redovno se podsjećali na prakse kompanije u vezi sa bezbjednošću i kvalitetom hrane i sveukupni pristup bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta.

Alati za razmjenu poruka: Postoji niz strategija i tehnologija koje pomažu u širenju ključnih poruka o bezbjednosti hrane u svim segmentima kompanije.

One uključuju čestu komunikaciju od strane rukovodstva, distribuiranu putem uobičajenih kanala organizacije, uključujući e-poštu kompanije, intranet, oglasne table na radnom mjestu i korporativnu web stranicu, kao i sastanke radnog tima i neformalne događaje učenja. Efektivnost poruke može se i treba mjeriti putem online anketa i fokus grupa zaposlenih.

3.2 Ljudi

• Zainteresovane strane u sigurnosti hrane

“Zainteresovane strane” u ovom kontekstu odnose se na sve u svim aspektima lanca snabdijevanja, kako unutar tako i izvan kompanije, koji snabdijevaju, podržavaju ili na drugi način utiču na tu kompaniju.

Zrelost kulture bezbjednosti i kvaliteta hrane u organizaciji može se mjeriti stepenom u kojem sve zainteresovane strane priznaju zajedničke ciljeve bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta, preuzimaju odgovornost za svoju aktivnu ulogu u održavanju standarda bezbjednosti hrane i rade zajedno na postizanju tih ciljeva.

• Sposobnost zaposlenih

Posvećenost razvoju kompetencija zaposlenih u području bezbjednosti i kvaliteta hrane uticat će na sposobnost prilagođavanja promjenama i organizacije i njenih zaposlenih. Takve razvojne inicijative trebale bi obuhvaćati specifične, tehničke sposobnosti u području bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta, uz šire vještine vođenja i upravljanja, kao što su pregovaranje i uticaj, komunikacija, rješavanje problema i primjena promjena. Također je važno pratiti kako razvoj zaposlenih utiče na učinak i ponašanje pojedinaca. Organizacija koja se uspješno prilagođava promjenama obično je karakterizovana osnaženim zaposlenima sposobnim za preuzimanje novih i izazovnih odgovornosti.

• Upravljanje

Bezbjednost i kvalitet hrane treba biti ugrađena u strukturu upravljanja organizacije i imati odgovarajući profil u cijelom poduzeću.

Ključno je uspostaviti standarde koji su usklađeni s najboljim praksama globalne prehrambene industrije. Upravljanje bezbjednošću hrane, zahtijevanog kvaliteta treba obuhvaćati sljedeće elemente:

• • Strateški smjer
  • Organizacijsku strukturu i odgovornost
  • Politike i standarde
  • Upravljanje rizicima i problemima
  • Kulturu i ponašanje

• Komunikacija o sigurnosti i kvalitetu hrane

Komunikacija je temeljna za svaku ljudsku interakciju i igra neospornu ulogu u poticanju održive kulture bezbjednosti i kvaliteta hrane. Dobra komunikacija osigurava da svi zaposleni unutar organizacije prihvate i razumiju strategiju bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta organizacije. Mora se odvijati redovno, biti prilagođena različitoj publici organizacije, dostupna gdje god se želi postići željeno ponašanje i mjeriti njena efektivnost (npr. osnaživanje ljudi, sposobnost zaposlenih, komunikacija o bezbjednosti i kvalitetu hrane putem postera, sastanaka, brifinga, video zapisa, telefonskih poziva, konferencija, smjenskih sastanaka, digitalnog coaching-a, mentorstva, procesa povratnih informacija/prijedloga, intraneta kompanije i oglasnih tabli, takmičenja, programa prijateljstva, sastanaka Gemba Kaizen kruga, nagrada i priznanja, posljedica (uključujući disciplinske mjere do otkaza).

• Komunikacija o riziku

Komunikacija o riziku bezbjednosti i kvaliteta hrane može biti izazovna, ali je važan element promovisanja zajedničkog razumijevanja rizika unutar organizacije. Komunikacija s višim i međufunkcionalnim osobljem u vezi s vjerovatnoćom i potencijalnim efektima krize bezbjednosti i kvaliteta hrane podstaknut će donošenje odluka na temelju rizika i ulaganje financijskih sredstava u povećano znanje i poboljšane prakse.

• Organizacija učenja

Posvećenost razvoju kompetencija zaposlenih u području bezbjednosti i kvaliteta hrane uticat će na sposobnost prilagođavanja promjenama i organizacije i njenih zaposlenih. Takve razvojne inicijative trebale bi obuhvaćati specifične, tehničke sposobnosti u području bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta, uz šire vještine vođenja i upravljanja, kao što su pregovaranje i uticaj, komunikacija, rješavanje problema i primjena promjena. Također je važno pratiti kako razvoj zaposlenih utiče na učinak i ponašanje pojedinaca. Organizacija koja se uspješno prilagođava promjenama obično je karakterizovana osnaženim zaposlenima sposobnim za preuzimanje novih i izazovnih odgovornosti.

Uobičajena ponašanja koja utiču na ljudsko ponašanje uključuju:

• • Obasjaj svjetlom – „Mogu biti viđen/a“
  • Efekt krda – „Svi ostali to rade“
  • Mrkva i štap – „Bit ću nagrađen/a ili kažnjen/a“
  • Slijedi svog vođu – „Moj menadžer to radi“
  • Krivnja i savijest – „Znam da je to ispravna stvar koju treba učiniti“

• Podsticaji, nagrade i priznanja

Jasna odgovornost i usklađenost potiču predanost, osnaživanje i vlasništvo.

Kompanije mogu koristiti različite podsticaje i odvraćajuće mjere kako bi postigle dosljednu usklađenost, uključujući:

• • Pozitivne i negativne povratne informacije,
  • Dijeljenje najboljih prihvaćenih praksi,
  • Pouke iz neuspjeha,
  • Programi priznanja,
  • Individualne i timske nagrade,
  • Korporativna, kolegijalna i samopriznanja,
  • Novčana i vremenska kompenzacija, pohvale,
  • Podsticaji za prijavljivanje neuspjeha i zamalo promašaja,
  • Unapređenje i degradiranje

3.3 Dosljednost

Dosljednost se odnosi na pravilno usklađivanje prioriteta bezbjednosti hrane, zahtijevanog kvaliteta sa zahtjevima za ljude, tehnologiju, resurse i procese kako bi se osigurala dosljedna i efektivna primjena programa bezbjednosti i kvaliteta hrane koji jača kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane.

Dosljednost podržavaju tri glavna elementa:

1. Odgovornost
2. Mjerenje učinka
3. Dokumentacija

• Odgovornost

Individualna odgovornost uključuje priznavanje odgovornosti za radnje, proizvode, odluke i politike u okviru nečije uloge ili radnog mjesta i obuhvata obavezu izvještavanja i objašnjavanja posljedica koje iz toga proizlaze.

Odgovornosti trebaju biti međusobno povezane na organizacijskom nivou. Na primjer, zaposleni moraju znati gdje uputiti pitanja vezana za bezbjednost i kvalitet hrane, koja su izvan njegovih ili njenih odgovornosti.

Odgovornosti trebaju biti u skladu s nivoima ovlaštenja. Na primjer, mora biti jasno ko odlučuje o preradi ili odbacivanju neusaglašenih serija.

U kontekstu kulture kvaliteta i sigurnosti hrane, važno je da vrijednosti i uvjerenja svih nisu u sukobu s njihovim odgovornostima.

• Mjerenje efektivnosti preduzetih aktivnosti

Potrebni su uvidi i iz vanjskog i iz internog okruženja poslovanja. Mehanizmi za praćenje poslovnog okruženja mogu uključivati korištenje internih i eksternih uvida, uključujući povratne informacije i ankete kupaca, pritužbe kupaca ili potrošača, rezultate regulatornih inspekcija, ankete o internoj kulturi, mjere i intervjue. Pored toga, korištenje vodećih i zaostalih indikatora, metrika i izvještavanja o bezbjednosti i kvalitetu hrane može omogućiti ili onemogućiti sposobnost organizacije da uskladi interne poslovne procese na osnovu eksternih uvida.

• Dokumentovanost

Primjeri relevantne dokumentacije za podršku bezbjednosti, zahtijevanog kvaliteta uključuju:

• • Planove/priručnike za kvalitet i bezbjednost hrane zasnovane na različitim šemama,
  • Jasne opise zadataka/odgovornosti i ovlaštenja,
  • Standardne operativne procedure procesa (SOP).

3.4 Prilagodiljivost

Prilagodljivost se odnosi na sposobnost organizacije da se prilagodi promjenjivim uticajima i uslovima i da reaguje u okviru svog trenutnog stanja ili da pređe na novo.

Načini na koje organizacija reaguje na promjene unutar okruženja u kojem posluje će uticati i biti pod uticajem njene kulture bezbjednosti i kvaliteta hrane.

Ove promjene mogu biti predviđene ili ne, ali priroda, brzina i uspjeh tog odgovora zavise od prilagodljivosti zaposlenih kao pojedinaca, unutar grupa ili timova i kao dijela organizacije.

Kritične komponente prilagodljivosti uključuju:

• • Očekivanja u pogledu sigurnosti hrane, zahtijevanog kvaliteta i trenutno stanje,
  • Agilnost,
  • Promjene, upravljanje krizama i rješavanje problema.
• Očekivanja u vezi sigurnosti i kvaliteta hrane

Kada je definisana Vizija i misija, kada su očekivanja i smjer jasni, organizacija može procijeniti svoju trenutnu kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane u odnosu na ta očekivanja. Tamo gdje je bezbjednost hrane, zahtijevanog kvaliteta dio vizije ili izjave o vrijednostima, da li se one primjenjuju na odluke o bezbjednosti hrane na svim nivoima, od strane svih zaposlenih, a posebno u kriznim odlukama?

• Agilnost

Agilnost se definiše kao sposobnost brzog razmišljanja i donošenja zaključaka. U organizacijskom okruženju, agilnost se odnosi na sposobnost procjene prilike i/ili prijetnje i prilagođavanja strategije u skladu s tim. Da li strategija kompanije omogućava ili ometa njenu sposobnost da reaguje i prilagodi se promijenjivim okolnostima?

Odgovornost, transparentni procesi donošenja odluka i održiva primjena promjena su neophodni, uz istovremeno ostajanje vjernim viziji i vrijednostima.

Koliko i koliko brzo se mogu prilagoditi trenutna poslovna struktura i procesi kompanije ako je potrebno? Da li prisustvo ili nedostatak hijerarhije i radnih standarda, formalnih i neformalnih, pomaže ili ometa sposobnost prilagođavanja?

3.5 Svijest o opsanostima i rizicima

Kao kompanija, važno je biti u toku s najnovijim industrijskim informacijama, uključujući tržišne incidente, promjene zakonodavstva o bezbjednosti i kvalitetu hrane, značajne nove tehnologije i analitičke napretke.

Ovo će proširiti svijest i razumijevanje potencijalnih rizika i opasnosti.

• Važnost razumijevanja opasnosti i rizika

Svi moraju razumijeti „zašto radimo stvari“kako bi se promovisalo povjerenje da se donose ispravne odluke u odnosu na politike, procedure i pravilno ulaganje finansijskog i ljudskog kapitala.

Obrazovanje može stvoriti osjećaj zajedničke odgovornosti na nivou cijelog preduzeća i pomoći u angažovanju i srca i umova.

• Osnovne informacije i edukacija o opasnostima

Obuka i obrazovanje trebaju biti osjetljivi na različite stilove učenja, primjereni funkcionalnim potrebama, ulozi i nivou odgovornosti, te razumljivi i tehničkom i netehničkom osoblju.

• Tehnička obuka i obrazovanje o opasnostima i rizicima

Obuku će obično voditi oni koji su odgovorni za analizu opasnosti po bezbjednost hrane i procjenu rizika, uglavnom iste osobe koje vode cjelokupni razvoj programa i standarda za bezbjednost hrane. Trebali bi imati duboko razumijevanje stvarnih i potencijalnih opasnosti, uključujući vjerovatnoću pojave i ozbiljnost efekta. Također bi trebali biti u stanju osporiti pretpostavke i komunicirati rizik prema potrebi.

• Angažman zaposlenih

Komunikacija o bezbjednosti i kvalitetu hrane od strane direktora potvrđuje istinski angažman od vrha prema dole. Posvećenost menadžmenta bezbjednosti i kvalitetu hrane pokazuje se kroz dodjelu finansijskih sredstava, uz formalnije obrazovanje i obuku. U proizvodnom okruženju, akcije menadžera proizvodnje i poslovođe/smjenovođe često imaju veliki uticaj na zaposlene. Ovo je ključno za angažman odozdo prema gore.

• Provjera svijesti o opasnostima i rizicima:
  • putem interne provjere/audita,
  • Recenzije zamalo promašaja (uključujući efektivnost istraga za utvrđivanje uzroka i rezultirajuće planove korektivnih mjera),
  • Posmatranje ponašanja (može se utvrditi da li se željena ponašanja rutinski praktikuju, što će se dogoditi samo ako zaposleni vjeruju da su obavezna),

Kako uspostaviti, održavati i poboljšati kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane.

U današnjem svijetu koji se mijenja, kultura usmjerena na pozitivno upravljanje bezbjednošću i kvalitetom hrane glavna je komponenta operativno otpornog i uspješnog poslovanja koje može osigurati dugoročno zadovoljstvo kupaca. Sve organizacije imaju kulturu bezbjednosti i kvaliteta hrane, ali procjena bi trebala pomoći da se utvrdi koliko je pozitivna kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane u organizaciji i gdje bi organizacija mogla preduzeti mjere da je poboljša.

Osnovni koraci su:

• • Procjena stanja organizacijske kulture (Samoprocjena)
  • Posvećenost i liderstvo menadžmenta
  • Komunikacija i svijest
  • Angažman zaposlenih
  • Održavanje i provjera
  • Kontinuirano poboljšanje i usklađenost

Praktični savjeti:

• • Redovno pregledajte evidencije,
  • Redovno pratite povratne informacije od zaposlenih,
  • Provodite zapažanja, ponavljajte samoprocjene i provodite periodične provjere,
  • Izvodite zaključke,
  • Analizirajte efektivnost promjena,
  • Identifikujte područja za poboljšanja.

4. Zaključak

Kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane ne gradi se samo kroz procedure, evidencije i zahtjeve standarda, već prije svega kroz svakodnevne odluke i ponašanje ljudi u organizaciji. U proizvodnim kompanijama to znači da odgovornost za bezbjednost i kvalitet hrane ne može biti ograničena samo na sektor kvaliteta, već mora biti dio načina na koji razmišljaju i postupaju menadžment, rukovodioci proizvodnje i svi zaposleni.

Uloga menadžmenta je posebno važna. Zaposleni vrlo brzo prepoznaju da li su bezbjednost i kvalitet hrane zaista prioritet ili se o njima govori samo tokom audita, inspekcije ili pojave problema. Kada rukovodstvo jasno postavlja očekivanja, obezbjeđuje potrebne resurse, reaguje na uočene rizike i podstiče zaposlene da prijave probleme bez straha od posljedica, stvara se okruženje u kojem odgovorno ponašanje postaje dio svakodnevnog rada.

Zbog toga razvoj kulture bezbjednosti i kvaliteta hrane treba posmatrati kao kontinuiran proces. Potrebno je redovno pratiti ponašanje zaposlenih, analizirati propuste i povratne informacije, provjeravati koliko se definisana pravila zaista primjenjuju u praksi i na osnovu toga uvoditi poboljšanja.

Organizacije koje sistematski rade na jačanju ove kulture ne ispunjavaju samo zahtjeve standarda i propisa. One smanjuju rizik od grešaka i incidenata, povećavaju odgovornost zaposlenih, jačaju povjerenje kupaca i stvaraju stabilniji sistem upravljanja bezbjednošću i kvalitetom hrane. Upravo zato kultura bezbjednosti i kvaliteta hrane treba da bude dio svakodnevnog upravljanja kompanijom, a ne samo još jedan zahtjev koji je potrebno dokumentovati.